Analiza finansijskih podataka
Horizontalna analiza poslovanja
Pod horizontalnom analizom podrazumijeva se tehnika analiziranja promjena pojedinačne bilansne stavke u bilansu stanja i bilansu uspjeha iz jednog izvještajnog perioda u drugi. Stavke čije su stope rasta neoubičajeno veće ili neuobičajeno manje u odnosu na ranije izvještajne periode, zatim u odnosu na većinu bilansnih salda ili posebno sa drugim povezanim računima, zavređuju posebnu pažnju. Promjene se mogu iskazati u apsolutnim iznosima ili relativnom tj. procentnom iznosu. Horizontalna analiza dopunjava racio i vertikalnu analizu i omogućava sticanje saznanja da li se neka pojedinačna stavka promijenila na neobičan način.
Vertiklana analiza poslovanja
Pod vertikalnom analizom poslovanja podrazumijeva se tehnika analiziranja učešća pojedinih bilansnih pozicija u odnosu na analizirani finasijski izvještaj. Npr. analiza % učešća pojedinih troškova u odnosu na ukupne prihode ili proračun učešća pojedinih stavki aktive u ukupnoj aktivi ili pojedinih pozicija pasive u ukupnoj pasivi.
Racio pokazatelji
Racio- broj koji pokazuje odnos između dvije vrijednosti iskazane u finansijskim izvještajima preduzeća.
Racio analiza likvidnosti
Racio tekuće likvidnosti =Obrtna imovina/kratkoročne obaveze
Racio redukovane likvidnosti=Obrtna sredstva -zalihe/kratkoročne obaveze
Racio analiza solventnosti
Racio pokrića stalne imovine=kapital/stalna imovina
Racio pokrića realne imovine=dugoročni kapital/realna aktiva
Racio pokrića zaliha NOK-om=NOK/zalihe
Racio pokrića obrtne imovine NOK-om=NOK/Obrtna imvoina
Racio zaduženosti= Ukupne obaveze/kapital
Racio pokrića obaveza NNT iz poslovanja=NNT iz poslovanja/prosječne obaveze
Racio pokrića kamata zaradom=(neto dobitak+trošak kamata+porez na dobit)/troškovi kamata
Racio pokrića kamata NNT iz poslovanja=NNT iz poslovanja/troškovi kamata
Racio analiza efikasnosti upavljanja imovinom i izvorima
Stalna imovina/prihodi
Obrtna imovina/gotovina
Racio obrta poslovne imovine=prihodi od prodaje/prosječna poslovna imovina
Racio obrta fiksne imovine= prihodi od prodaje/prosječna fiksna imovina - amortizacija
Racio obrta vl.kapitala=prihodi od prodaje/prosječni vlasnički kapital- efekat finansijskog leveridža
Racio obrta obrtne imovine=prihodi od prodaje/prosječna obrtna imovina
Racio obrta zaliha = prihodi od prodaje/prosječne zalihe ( CK zaliha; tačnost NV;)
Racio obrta materijala= troškovi materijala/prosječna vrijednost zaliha materijala
Racio obrta nedovršene proizvodnje=cijena koštanja završenih proizvoda/pros.vrijed.zaliha nedovr. Proiz.
Racio obrta gotovih proizvoda=cijena koštanja prodatih proizvoda/pros.vrijed.zaliha gotovih proizvoda
Racio obrta robe= prihodi od prodaje robe/prosječna vrijednost zaliha robe
Racio obrta potraživanja od kupaca=prihodi od prodaje(na eksternom tržištu)/prosječno potraživanje od kupaca
Racio obrta obaveza prema dobavljačima= ukupne nabavke/prosječne obaveze prema dobavljačima
Racio analiza profitabilnosti
Stopa neto dobitka Neto dobitak Prihodi od prodaje Stopa prinosa na ukupnu imovinu (ROA) EBIT Ukupna imovin
Stopa prinosa na sopstveni kapital (ROE) Neto dobitak Sopstveni kapital Stopa poslovnog dobitka Poslovni dobitak Prihodi
Matematički modeli analize poslovanja
Medju najčešće korišćene matematičke modele su Altmanov Z model i Benishov M broj.
Altmanov Z model služi za predviđanje bankrotstva kompanije u periodu od dvije godine.
Za proračun se koristi 5 komponenti:
Za firme koje se kotiraju na berzi formula je:
Z=1,2X1+1,4X2+3,3X3+0,6X4+0.999*X5
Za firme koje se ne kotiraju na berzi formula je:
Z= 0.717X1 +0,847X2+3,107X3+0,42X4+0.998X5
T 1 = neto obrtna imovina /ukupna sredstva
T1 racio mjeri likvidnu aktivu u odnosu na veličinu kompanije. Pri tome se neto obrtna imovina obračunava kao razlika između obrtne imovine i kratkoročnih obaveza. Realno je očekivati da varijabla T1 opada, kako se preduzeće približava bankrotu.
T2= Neraspoređena dobit /ukupna sredstva
T2 racio se odnosi na profitabilnost preduzeća tj. njegovu zarađivačku sposobnost. Postoji visok stepen vjerovatnoće da će vrijednost ove varijable kod mlađih preduzeća biti niža, jer nisu imale vremena da kumuliraju dovoljno profita, što može dovesti i do diskriminacije mlađih preduzeća, koja će biti češće klasifikovana kao bankrot.
T3 = dobit prije odbitka kamata i poreza/ukupna sredstva
Racio T3 mjeri operativni dobitak (profit) preduzeća, prije plaćanja po osnovu kamate i poreza i bitan je sa aspekta dugoročnog rasta preduzeća.
T4= tržišna vrijednost kapitala /ukupne obaveze
Finansijski pokazatelj T4 daje tržišnu dimenziju analizi, kako bi se sagledao stepen fluktuacije cijene akcije i evenutalno preduzimale korektivne akcije.
Kod firmi koje se ne kotiraju na berzi umjesto tržišne vrijednosti uzima se knjigovodstvena vrijednost.
T5= prihod od prodaja / ukupna sredstva
Poslednji, peti pokazatelj, T5 prikazuje standardnu mjeru obrta aktive, koja se značajno razlikuje po sektorima.
U zavisnosti od dobijenih rezultata testiranja, preduzeća se klasifikuju u jednu od tri zone i to:
- ukoliko je Z > 2.99 – preduzeće je u sigurnoj (bezbjednoj) zoni;
- ukoliko je81 < Z < 2.99 – preduzeće je u „sivoj“ zoni i bankrot je teško predvidjeti; i
- za Z < 1.81 – preduzeća su u problematičnoj zoni i postoji visok stepen vjerovatnoće da će bankrot zaista nastupiti.
Pouzdanost Z-Score sistema u predviđanju stečaja u prvoj godini je oko 95%, dvije godine od stečaja se ovo predviđanje smanjuje na dobrih 70%, tri godine pred stečajem predviđanje se smanjuje više od 50%.
Planiranje
U zavisnosti od vremenskog perioda na koji se odnosi planiranje može biti:
- Dugoročno ili strateško planiranje definiše glavne ciljeve organizacije, načine za njihovo postizanje, njenu veličinu i obim rada u kvalitativnom-kvantitativnom smislu na period duži od 5 godina.
- Srednjoročno ili taktičko planiranje je planiranje na period od 1 do 5 godina i utvrđuje sredstva potrebna za ispunjavanje strateških ciljeva.
- Kratkoročno ili operativno planiranje predstavlja planiranje na period do 1 godine i zapravo je budžetiranje.
Jedno od najvažnijih planiranja u svakom preduzeću je upravo budžetiranje, koje predstavlja mehanizam za kontrolu implementacije poslovne strategije. Poređenjem ostvarenih sa projektovanim kategorijama, rukovodstvo dobija informacije o tome u kojim djelovima nisu realizovana očekivanja, a gdje su premašena, Te informacije su vrlo značajne radi ispitivanja razloga koji su doveli do odstupanja.
Da bi budžetiranje bilo adekvatno, potrebno je detaljno isprojektovati tri segmenta.
- Projektovanje Bilansa Uspjeha
Na bazi plana prodaje projektuju se ukupni prihodi, koji predstavljaju osnovu cijelog bilansa uspjeha.
Na osnovu planiranih ukupnih prihoda planiraju se troškovi nabavne vrijednosti prodate robe i troškovi materijala. Najčešće kao % od prodaje na osnovu pretpostavke o visini bruto marže i istorijskih kretanja.
Troškovi ostalog materijala, električne energije, goriva održavanja... se planiraju na osnovu njihovog učešća u poslovnim prihodima prethodnih godina.
Troškovi zarada se planiraju na bazi planiranog broja zaposlenih, plana rasta zarada, očekivanja u promjenama zakonske regulative.
Troškovi amortizacije se planiraju kao zbir troškova amortizacije već postojeće opreme i sredstava koji se planiraju kupiti.
Troškovi ostalih poslovnih rashoda se planiraju na osnovu istorijskih podataka o učešću tih troškova u prodaji u prethodnim godinama.
- Projektovanje Bilansa stanja
Sa projekcijom bilansa stanja se počinje se kroz projekciju stalne imovine i neto obrtnog kapitala.
Projekcija stalne imovine se vrši na bazi plana investiranja u nekretnine, postrojenja, opremu i ostalu stalnu imovinu.
Projektovanje neto obrtnog kapitala se izračunava kao zbir zaliha, potraživanja od kupaca i druge kratkoročne imovine osim gotovine umanjeno za obaveze iz poslovanja. Projekcija planiranog neto obrtnog kapitala značajno utiče na novčane tokove (cash flow).
Potraživanja od kupaca se planiraju na osnovu planiranog prometa uz proračun prosječnih dana naplate. Sto su projektovani dani naplate niži to su nam potraživanja manja i to pozitivno utiče na cash flow.
Zalihe, slično kao potraživanja, projektuju se na osnovu projektovanih troškova nabavne vrijednosti robe i projektovanih troškova materijala, primjenom pretpostavki o prosječnom vremenu vezivanja zaliha. (DIO)
Obaveze iz poslovanja se projektuju na osnovu ukupnog iznosa troškova robe , materijala i usluga od dobavljača, primjenom pretpostavku o prosječnom plaćanja dobavljača ( DPO).
Što je DPO viši utoliko imamo više sredstava zadržanih u obavezama i pozitivniji uticaj na cash flow. Na sličan način se projektuju sve ostale obaveze iz poslovanja.
Projektovanje finsijskih obaveza se vrši na osnovu plana otplate kredita i lizinga kao i planom o novim zadućenima.
- Projektovanje novčanog toka
Novčani tok se obično projektuje indirektnim metodom, sastoji se od tri kategorije: novčani tok iz poslovnih aktivnosti, novčani tok iz investicionih aktivnosti i novčani tok iz aktivnosti finasiranja.
Da bi novčani tok bio pozitivan, potrebno je raditi na unapređenju neto obrtnog kapitala, koji uz dobitak ima najveći uticaj na novčani tok.
Na osnovu izvršenih projekcija i sastavljenog budžeta izračunavaju se pokazatelji uspješnosti poslovanja.
- pokazatelji likvidnosti - koji mjere sposobnosti preduzeća da podmiri svoje dospjele kratkoročne obaveze;
- pokazatelji zaduženosti - mjere koliko se preduzeće finansira iz tuđih izvora sredstava;
- pokazatelji aktivnosti - mjere kako efikasno preduzeće upotrebljava svoje resurse;
- pokazatelji ekonomičnosti - mjere odnos prihoda i rashoda, tj. pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda;
- pokazatelji profitabilnosti - mjere povrat uloženog kapitala, što se smatra najvišom upravljačkom djelotvornošću i
- pokazatelji investiranja - mjere uspješnost ulaganja u obične dionice.
Podnošenje godišnjih finansijskih izvještaja
VAŽNE INFORMACIJE
Rok za podnošenje je 31.03.2022. godine.
Obveznici podnošenja finasijskih izvještaja su sva pravna lica.
Set finansijskih izvještaja obuhvata:
- Iskaz o finansijskoj poziciji (bilans stanja);
- Iskaz o ukupnom rezultatu (bilans uspjeha);
- Iskaz o novčanim tokovima;
- Iskaz o promjenama na kapitalu;
- Napomene uz finansijske iskaze;
- Statistički aneks.
Uz redovne finansijske izvještaje Upravi Prihoda i Carini Crne Gore se podnosi i prijava poreza na dobit, kao i izvještaj o obračunatoj poreskoj amortizaciji.
Pored ovog seta finansijskih izvještaja veliko pravno lice, srednje pravno lice i pravno lice koje emituje hartije od vrijednosti i druge finansijske instrumente kojima se trguje na regulisanom tržištu, dužno je da sastavlja godišnji izvještaj menadžmenta i konsolidovani izvještaj menadžmenta.
Mikro i mala pravna lica dužna su da Poreskoj upravi dostave bilans stanja, bilans uspjeha, pojednostavljene napomene i statistički aneks.
Klasifikacija pravnih lica vrši se u zavisnosti od prosječnog broja zaposlenih, ukupnog prihoda na godišnjem nivou i ukupne aktive:
1) mikro pravna lica koja ne prelaze dva od sljedeća tri kriterijuma:
- prosječan broj zaposlenih do deset;
- ukupan prihod na godišnjem nivou do 700.000,00 €;
- ukupna aktiva do 350.000,00 €;
2) mala pravna lica koja ne prelaze dva od sljedeća tri kriterijuma:
- prosječan broj zaposlenih u poslovnoj godini do 50;
- ukupan prihod na godišnjem nivou do 8.000.000,00 €;
- ukupna aktiva do 4.000.000,00 €;
3) srednja pravna lica, koja nijesu mikro i mala pravna lica, a koja ne prelaze dva od sljedeća tri kriterijuma:
- prosječan broj zaposlenih u poslovnoj godini do 250;
- ukupan prihod na godišnjem nivou do 40.000.000,00 €;
- ukupna aktiva do 20.000.000,00 €;
4) velika pravna lica koja prelaze dva od tri kriterijuma iz tačke 3 ovog stava.
Razvrstavanje u skladu sa kriterijumima vrši pravno lice samostalno na dan sastavljanja finansijskih iskaza.
15 ključnih provjera
Petnaest ključnih provjera koje će osigurati da Finansijski iskazi vaše firme budu izrađeni na pravi način bez greške i da kao takvi prikažu stvarni odraz poslovanja:
- Provjera izvršenog popisa osnovnih sredstava, potraživanja i obaveza sa knjigovodstvenim stanjem;
- Provjera da li aktivna konta imaju dugovan saldo, a pasivna konta potražni saldo;
- Provjera da li su priznati svi prihodi i rashodi;
- Provjera evidentiranja dugoročnih plasmana i obaveza(finansijski lizing, kredit…) i njihova reklasifikacija na kratkoročne za dio koji dospijeva za godinu dana;
- Provjera obezvređivanja sumnjivih potraživanjau skladu sa poslovnim politikama i da li su ispravke vrednosti naplaćenih, a ranije obezvređenih potraživanja, oprihodovane;
- Provjera da li stanje na poslovnim i depozitnim računima odgovara stanju na izvodima računa poslovne banke na kojima se drže sredstva;
- Provjera aktivnih i pasivnih vremenskih razgraničenja;
- Provjera da li su izvršena sva potrebna rezervisanja;
- Provjera ukalkulisane zarade i naknade zarada bez obzira da li je izvršena njihova isplata;
- Provjera obračuna računovodstvene amortizacije;
- Provjera usaglašenosti stanja poreskih obavezasa karticama iz Uprave Prihoda;
- Provjera da li je bilo nekih promjena na kapitalu u CRPS-u;
- Provjera prenosa neraspoređene dobiti i gubitka iz ranijih godina;
- Provjera obračuna odloženog poreza;
- Provjera da li su sva prelazna konta zatvorena.
Godišnji finansijski iskazi
Prema Zakonu o Računovodstvu Sl. list CG 052/16 svako pravno lice registrovano za obavljanje privredne djelatnosti, nevladine organizacije i djelovi stranog društva, dužni su da pripreme godišnje finansijske iskaze i konsolidovane iskaze sa stanjem na dan 31. decembra poslovne godine, odnosno na dan registracije statusnih promjena (spajanje, pripajanje, podjela) i na dan donošenja odluke o dobrovoljnoj likvidaciji pravnog lica.
Da bi finansijski iskazi sadržali tačne i pouzdane informacije prije sastavljanja završnog računa, potrebno je sprovesti određene pripremne radnje.
Popis imovine i obaveza
Prema Članu 21 Zakona o računovodstvu, pravno lice je dužno da na kraju poslovne godine popiše svoju imovinu i obaveze. Pravno lice je dužno da poslovne knjige usaglasi sa izvršenim popisom imovine i obaveza i zaključi na dan 31. decembar poslovne godine.
Pravilnikom o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem definisan je način organizacije popisa.
Usaglašavanje potraživanja i obaveza
Pravna lica su dužna da prije sastavljanja finansijskih izvještaja usaglase međusobna potraživanja i obaveze što se dokazuje odgovarajućom ispravom (IOS).
Provjera salda konta
Provjera salda na sintetičkim, ali i na analitičkim karticama, se vrši kontrolom da li aktivna konta imaju pozitivan, a pasivna negativan saldo. Tokom ove provjere se mogu uvidjeti i ispravno proknjižiti primljeni i dati avansi.
Procjena nekretnina, postrojenja i opreme
Svake godine je potrebno preispitati korisni vijek trajanja osnovnih sredstava. Često se dešava da su u upotrebi sredstva koja nemaju knjigovodstvenu vrijednost ukoliko se to desi, a sredstva imaju upotrebnu vrijednost potrebno je izvršiti novu procjenu vrijednosti i vijeka upotrebe te primjeniti model revalorizacije.
Takođe se može desiti da zbog promijenjenih okolnosti dođe do obezvrijeđivanja nekretnina, postrojenja i opreme pa je u skladu sa time potrebno sprovesti odgovarajuće korekcije.
Provjera zaliha - poređenje materijalnog i finansijskog stanja
Kod trgovinskih i proizvodnih preduzeća potrebno je provjeriti da li se u okviru materijalnog knjigovodstva javljaju nepravilnosti poput negativnih vrijednosti na pojedinim artiklima, da li ima zaliha sa nerealnim cijenama ili situacija da stavke sa stanjem nula imaju iskazanu vrijednost, odnosno zalihe sa stanjem a čija je vrijednost nula. Ukoliko se otkriju pomenute nepravilnosti potrebno je preduzeti korektivne mjere kako bi se one otklonile. Na kraju je potrebno provjeriti da li se finansijsko stanje slaže sa robnim stanjem zaliha.
Obezvrijeđenje i otpis potraživanja
Na dan sastavljanja finasijskih izvještaja neophodno je izvršiti indirektan otpis (ispravku) svih potraživanja kod kojih je od roka dospijeća proteklo više od jedne godine. Potraživanja kod kojih je od roka dospijeća prošlo manje od jedne godine, a za koje se procjenjuje da je mala vjerovatnoća da će biti naplaćena (npr. zbog finansijskih poteškoća kupca), takođe treba ispraviti.
Direktan otpis potraživanja je moguće izvršiti u slučaju kad postoje čvrsti razlozi da neće biti naplaćena i u tom slučaju se ta potraživanja brišu iz finansijskih izvještaja.
Prilikom direktnog, odnosno indirektnog otpisa treba voditi računa o propisima koji regulišu porez na dobit, jer postoje uslovi pod kojim se rashodi po osnovu otpisa priznaju u poreskom bilansu.
Ročna struktura potraživanja i obaveza
Sva potraživanja koja dospjevaju u periodu preko jedne godine smatraju se dugoročnim potraživanjima, dok sva potraživanja koja dospjevaju u roku od godinu dana smatraju se kratkoročnim potraživanjima. Ista situacija je i sa kratkoročnim i dugoročnim obavezama te se u skladu sa time mora izvršiti reklasifikacija i evidentiranje dijela dugoričnih potraživanja i obaveza koji stižu na naplatu u roku od godinu dana.
Osnovni kapital
Potrebno je uskladiti vrijednost kapitala u knjigama sa evidentiranim kapitalom u CRPS-u. Sve promjene na kapitalu moraju se evidentirati u CRPs-u definisanim rokovima.
Oprihodovanje obaveza
Potrebno je analizirati obaveze koje potiču iz ranijih godina kako bi se identifikovale obaveze koje su zastarjele i za koje se zna da neće biti izmirene u narednom periodu. Takve obaveze je potrebno oprihodovati.
Rezervisanje
Na datum bilansa potrebno je izvršiti sva rezervisanja za rizike i troškove koji se tiču tekuće godine, a čiji nastanak će se desiti u nekoj drugoj godini.
Rashodi i prihodi
Svi rashodi i prihodi koji se odnose na izvještajni period moraju biti proknjiženi. Kod evidentiranja prihoda i rashoda potrebno je poštovati princip.
Godišnji popis imovine i obaveza
Pravno lice vrši popis imovine i obaveza i usklađuje stanje po knjigama sa stanjem po popisu na kraju poslovne godine.
Zakonska obaveza vršenja godišnjeg popisa
Obaveza vršenja popisa propisana je članom 21 Zakona o računovodstvu. Sva pravna lica, NVO i djelovi stranog društva koji vode knjige dužni su da popišu imovinu i obaveze na kraju poslovne godine i da usklade stanje u knjigama sa stvarnim stanjem dobijenim popisom, kao pripremu za izradu završnog računa.
Pored Zakona o računovodstvu, obaveza vršenja godišnjeg popisa i njegova ispravnost uređena je:
- Pravilnikom o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem
- Zakonom o porezu na dodatu vrijednost
- Zakonom o akcizama
- Uredbom o količini rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća porez na dodatu vrijednost.
Pravno lice, odnosno preduzetnik, obavljanje popisa treba da reguliše internim aktom. U okviru internog akta se preciznije određuje formiranje potrebnog broja stalnih ili povremenih komisija za popis, određuje period i vrijeme popisa i određuju rokovi za izvještavanje nadležnih organa o izvršenom popisu.
Pravilnikom o popisu precizirano je da se godišnji popis imovine i obaveza vrši sa stanjem na dan 31. decembar godine za koju se vrši popis. Dodatna obaveza vršenja popisa:
- vanredni djelimični popis prilikom primopredaje dužnosti računopolagača, promjene prodajnih cijena proizvoda i robe i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom;
- vanredni potpuni popis prilikom restrukturiranja pravnog lica, otvaranja, odnosno zaključenja postupka dobrovoljne likvidacije, sudske likvidacije, stečaja i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.
Zakonski zastupnik je odgovoran za organizaciju i pravilnost popisa.
Ukoliko obveznik ne popiše imovinu i obaveze i ne uskladi ih u skladu sa navedenom odredbom člana 21 Zakona, članom 38 stav 1 tačka 8 Zakona o računovodstvu, propisana je kazna za privredni prestup za pravno lice od 500,00 do 16500,00 eura, a za odgovorno lice u pravnom licu kazna od 50,00 do 2000,00 eura.
Način vršenja popisa
Priprema za obavljanje popisa uključuje:
- donošenje Odluke o popisu i obrazovanju komisije za popis;
- izradu Uputstva o vršenju popisa;
- izradu Plana rada komisije za popis i
- obavještavanje zaposlenih o vršenju popisa.
- sastavljanje izvještaja o izvršenom popisu.
- Odluke o usvajanju Izvještaja o izvršenom popisu.